Idiot

Dobrodošli na moj blog

30.06.2017.

bijes, anger, furia, wut, ,غضب شديد , неистовство

Pun bijesa krenem pisati ovaj post, bijesa spram zraka, bijesa spram zemlje, krenem pisati post samo da bih jasno i glasno opsovao boga, vrijeme, ljeto, jebo ga ljto i bog i sparina jebena više.
Nabijem boga na pičku, jer ima ga, ima kurac, e jebem mu mater slaboupravljačku, sposoban je ko moj kurac.
Pa pišo te bog bože sadistički, de malo ohani, koji ti je kurac. aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
 Kad sam doživio šta prijatno u ovom jebenom životu, kad?
Nikada, nikada, nikada!!
Pet od 365 jebenih dana u godinu je opravdan, ostali su za ubit se immediately.
Ne ubijam se, iako ne vidim jebenu potrebu da to ne uradim, ne ubijam jer sam pička.
 Tavorim sam u jebenoj sobi, umjesto da izađem i tražim pičke, ali ne.
Lako je palamuditi i pametovati o akcijama, možda su ta palamuđenja i osnovana, ali u mom slučaju nijedno samopalamuđenje, nijedna akcija u glavi ne prelazi u zbilju.
Mutav sam, neinicijativan (slažem jebenu facu na ovu jebenu glupu riječ, jebo je bog i riječ i sve više mutavo jhebeno), moram, MORAM, pod hitno naći nekoga za druženje budući da sam zadnjeg kafoizlaznika odjebo i hišno, ali isto kao što moram nekoga naći, isto tako ne mogu nekoga naći samo zbog toga što sam morao nekoga naći.
 Zaključak, proći će i ovo ljeto, mutavi ja će ostati mutavi bezmudi ja.
 Trebam se prijaviti na jebeni fejsbuk, nema načina da ostvarim kontakte bez istog očigledno.
Jebeno  je, ne znam je li to samo nama mutavim i društveno neinteligentnim, kada dođeš u neke godine, nemaš prijatelja, curu možeš i naći, ali to je kratkoročno, ti opet nemaš krug ljudi, opet si osuđen na samo jednu osobu, sama činjenica što si osuđen na nju znači da ćeš je kad tad početi tušiti, sama činjenica da je kreneš tušiti znači da je to nezdrav odnos, sama činjenica da je to nezdrav odnos znači da te neće kvalitetom ispunjavati, već kvantitetom.
 JEBEM SVE SEBI ĐE GOD ŠTA IMAM
JEBO MI BOG MATER
Sve znam šta trebam, znam da mi je pun kurac drkanja bez da imam bilo kakvu živu osobu za družiti se s, drugima tako fantastično razlažem razložnosti i bezrazložnosti njihovih odnosa, životnih zbivanja, milozvučan si budem, takva milina u salvi riječi, ali.
 Ali kada sebi trebam pomoći, onda, očigledno je da volja upravlja mislima, a u mene je volja ko krepan konj, a jaja veličine amebe
. neću ništa ni ispravljati niti aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa, moram, pišem u hromu, moram prebaciti u mozzilu i svaki jebeni redak razdvajati

ne mogu više ni posla, ubi me ta istovjetnost u jebenu glavu, očajno mi treba odmor od svega, HA HA HA, umorio se jadnik, jesam, psihički sam se umorio, ne od razmišljanja, glup sam za toga, umorio sam se od, na način kao da mi je nešto malo iritantno, ljigavo, popelo se na mozak i stalno tamo sjedi, nije teško ali iritira, ne smeta, ali znaš da je tamo, smeta ti, ne možeš se otresti misli o njegovoj pojavi, KAFKA, odoh KAFKU čitati


28.06.2017.

Imaš problema s tim?

Pauk iznad glave.
Kurac bih ga primjetio i doživio da mi glava nije u oblacima.
Ustajem, ustajem jer je utjecaj prve čaše izjalovio.
Eksiram drugu čašu.
Jebeno je nenaviknut eksirati čaše rakije, ili sličnih sranja.
Popiješ, ništa, nakon pet minuta zaspiš.
Ako ne zaspiš onda je fino, utoneš u mirni osjećaj blagostanja, jedini način da postigneš blagostanje je upravo to, topla tečnost u tople dane.
Prolazile su patetične misli kroz glavu dok sam ležao na krevecu, srećom, trenutno su otišle, do nove čaše. (iako sam pijan ne moram biti do kraja iskren, krajnja iskrenost podrazumijeva veliku dozu patetike, jer (iako sam pijan zarezi mi idu), patetika je iz srca, iskrena, nepatetika je iz razuma, a ja sam razuman, jel, jest, jebem te glupa).
Isti kurac sam radio otkad znam za sebe, ležao u sobi, u sebi.
Zašto?
Zato!!
Boli te kurac, jer sam pička koja ne želi da se bori, kme kme.
Nema mi ništa mrže (dobro, vjerovatno ima, mnogo toga, ali, mrski su mi), mrski su mi, idioti su mi, ljudi koji imaju devizu "bori se", "jebi ti sebi mater", ne volim da se borim, što bi se borio, zar je cijeli jebeni život borba, borba za što? zbog čega? zbog borbe?
Divnoća!!!
I onda mi tetka sređuje neku finu curu koja je magistar i sva sranja koja idu uz to.
Divno!!
Ali, šta će meni bilo šta od toga?
Želim jednu jedinu stvar, a ona će uvijek biti izvan moga dosega, jer, kada mene ne bude onda će ona nastupiti.
Idem sam sebi na kurac, dakako da idem.
Idem sebi, ali, ako idem tebi, onda, napuši se kurčine, ko te jebe.

21.06.2017.

da, da, da

Bezobzirno mi je pun kurac ovoga mjeseca, mjeseca dvoličnjaštva, mjeseca kobajagi iznenadne pretvorbe ljudi u hodajuće dobrote i činitelje takozvanih dobrih djela.

Imam iskrivljen doživljaj stvarnosti dok primjećujem drugačije negoli drugi primjećuju, ili drugi primjećuju isto, samo što kao i ja šute, jer nema smisla lajati na tribini gdje ima 5000 navijača kojima je tvoje navijanje, koje je zapravo nenavijanje, šutnja, neshvatljivo.

Umrijeće, ugasiće se, a u grobu će naći samo smrt.

Stoji bus, usporava, izbacujem se, pretičem ga, hop, ženetina glupa ispred mene, jebem te glupu u pičku kud ćeš, kad je udariš biće plakanje i lajanje na nesavjesne vozače.

Jebeno je vrelo i nepodnošljivo, to je ljeto, više ti se u ovom trenutku sviđa zima, zima pod uvjetom tople sobe.

Čitanje na engleskom je kao čitanje na ćirilici, nezgodno na početku, sporije, sa vremenom krene.

Danju Maksim Gorki, kada sam već nakupovao 23 njegove knjige mogao bih koju i pročitati.

 Maksim Gorki je meni sinonim za čovjeka oivičenog u svojoj glupoj ideologiji, genijalca, ajmo reći genijalca, ne nužno ali neka bude genijalac, slikara stvarnosti u svakoj rečenici koja se ne dotiče socijalizma, ako je spomenut socijalizam onda Gorki biva neobjektivan i te stranice treba preskakati.

Maksim Gorki danju, pred spavanje uspavanka u liku i djelu Thomasa Ligottija.

Razočarao me scenarista Pravog Detektiva, mislio sam da je barem pobrao misli iz par knjiga, kad on se bazirao samo na jednu knjigu, knjigu i pisca kojega do sada nisam otkrio, Thomasa Ligottija.

Misli koje mislimo su izvan naše kontrole, jer da nisu, pobogu, zar bih ja mislio crno i samoubistveno a moja kuharica vedro i nasmijano.
Kada bih mogao birati izabrao bih vedro i nasmijano, ali ne mogu, zato mislim tako kako mislim.

Jedino što možemo učiniti povodom toga je, budimo glupi i ne istražujmo previše.

Ne budimo Iblis, budimo dobri pokorni neupitljivi meleci.

San je dobar, smrt je bolja, ali naravno, najbolja stvar je uopće ne biti rođen.


17.06.2017.

Scared as hell

13.06.2017.

Idiot na žalu

Mater: Kupi sebi jadan gaće sve su ti poderane

Ja: Kupiću

Mater: Znam da hoćeš, dok sam ti ja kupovala i imo si, bitno je da kupiš hlače, gaće ko jebe, svakako se ne vide

Ja danas, istuširao se, gađam nogom kroz otvor na gaćama, ispostavilo se da sam pogodio rupu a ne otvor za nogu, tolika je rupa.

Naravno, to će me ohrabriti da si kupim gaće, hoće kurac.

Nasulo mi se vode u uho.

Obadi me izujedali.

Kurac mi se skvrčio.

Isplivao sam 10x250m za 48 minuta, idemo na 40 do kraja ljeta, fak je.
 
Moram si kupiti vodootporni mp3 player, to mi je životni san, vodootporni mp3 player, budući da sam retard koji ne koristi ebay kurac ću ga kupiti, moram se osmjeliti na online šoping mimo pika.

Kindle je drugi na listi.

Klupa ljuljaška iza kuće je treći.

Jebo me dorat konj, ovo je prvi strogo materijalno događajni post napisan na bogeru, bravo za mene, materijaliziram se sa dolaskom ljeta.

Krenuo sam čitati Murakamija, jedini suvremeni pisac od koga sam pročitao više od dvije knjige. Blatuša, Zenica, Benny Bennasi, slušalice, oaza dima i mira oko mene, jedino što smeta je nož na stolu, jaran prekoputa sav u behutu, kontam sad će me zbosti, zbost će me i bog.

Fiks ideja me ne napušta, naravno, jaran me nije izbo, ali mi je nož na stolu zajebao uživanje u Benny-u i finom osjećaju.

Kad god čujem ovu pjesmu podsjeti me na taj divni trenutak prožet daškom travarske anksioznosti.

12.06.2017.

Voda je sprala govno iz govneta

Život je lijep (neću sada napisati da se zajebavam) samo mi to ne znamo, kada to spoznamo nećemo vjerovati kako smo bili toliko glupi ne uvidjevši tu neupitnu istinu do sada.

Život je lijep pojedinim danima, pojedinim danima, slučajevima, odlukama, sitnim, velikim, sranje drugim danima, danas je lijep.

Ne zavidjeti, ne mrziti, ne voljeti, ne ovisiti, ne tražiti, ne dobiti, jer ako dobiješ onda će ti dušmanin koji je dao uzeti, uzeti dostojanstvo.

Moje najdraže jezero, ja sam samcit u vodi (budala dakako), izlazim, sjedim sam na kamenu (ko Apolon, ili ipak Bik Koji Sjedi), neko zove iz daljine," ejjjjjj, šta si se osamio na tom kamenu, ajde vamo kod nas sjedi", stari čovjek, bivši suradnik, čangrizavi, i još neki stari ljudina.

Veliki ker, ribarski štapovi, mirno jezero, pištanje piskavca na štapu, mir, mir, mir, spokoj, voda.

Predivni veliki ker.

Sve je divno.

Opet plivam, opet sam u vodi, opet se vraćam na obalu.

Neki Šaban glumčić slika obalu, neke jebene labudove, da stavi na instagrame kako uživa.

Opet se vraćam kod staraca.

Idem kući.

Divan dan.

Prepao sam se par puta kako ću preživjeti solo ljetovanje, ali sada znam da će mi biti fantastično, bolje nego da sabirem glupe dosadne poznanike.

04.06.2017.

Džej Kej got some serious moves in his pocket!!

Nepostojanost  života, života koji ne favoriziram, obeshrabuje.

Jebo ga kurac, koliko se ovih saobraćajnih nesreća desi, koliko ljudi izgine (jest, razlog pomisli je što je izginuo onaj Irfam sa Kiom), kontaš da ćeš svakog trenutka kada izađeš na cestu zaginuti.

A (šta A, nabijem te na usta žvaljava), A, (a, a, a,a , mutavac jedan), kao evropljanin intelektualac, sklon matematici (to znači da znam sabirati decimalne brojeve) mogao bih si izračunati kolika je vjerovatnoća da zaginem ili se skršim, pod uvjetom da ja vozim pristojno, vjerovatnoća bi bila mizerna.

Ne brini, nećeš zaginuti.
Ide mi na živce, što na rutama kojima hodim, njih ću uzeti za primjer naprimjer, stalno ista auta sijeku krivine, pretiču, divljaju, izazivaju opasnost, STALNO.

Nekultura (ja zapravo ne znam niti šta znači kultura, ovoga trena, dok ne izguglam, valjda neki skup društveno prihvatljivih ponašanja), ako je kultura ovo što mislim da jest, onda ovo što sam mislio napisati bih morao opisati kao prostakluk, divljaštvo, javašluk, primitivne karakteristike velikog procenta društvenih jedinki (jebo te dan, hoću napisati rečenicu, zapetljam se), izrodnost ovdašnje živeži se najviše manifestuje u saobraćaju, eto to sam mislio reći.
Saobraćaj, turanje nosa u tuđe, nesvijest o vlastitoj nebogomdanosti, (SEREŠ BA, SEREŠ, ajd matere ti prekini više ove glupe gluposti, dobro te nabijem te na kurac).

Neku noć ne odoh na neku večeru, jedini, od dvadesetak pozvanih ljudi.
Ne odoh na dodjelu diploma, jedini od, više od dvadeset ljudi na svom faksu.
Ne odoh na apsolventsko, jedan od rijetkih.
Ponosim se sobom zbog toga.
POSEBAN SAM
Iako to nije način da nađem curu, iako to nije način da steknem prijatelje, slovom i brojem ih imam, ajmo reći 0.
Imam neke drage poznanike, iako to nije način da se socijaliziram, iako to nije način da si obojim svakodnevnicu, ponosim se sobom, jer sam POSEBAN.
Lave moj, posebni kao ti bivaju izopčeni iz društva, ako su malo manje neprisebniji nego ti što si, piju pive u ritama ispred prodavnice, leže po klupama na parku, ili ako su intelektualci kao ti, ti si bolan intelektualac, hodaju ko mutavci po ulici, ne znaju ni gdje će ni šta će, a nisu pili ništa.

Neka mi neko kaže kako se meće slika u post?

Na more ću u Crnu Goru ili Albaniju, akobogda dok dobijem iduću platu.
Sedam dana na more, onda ću još desetak dana po Bosni hodati.
Onda ću se vratiti na posao.
Crna Gora ili Albanija?
Šta je jeftinije, gdje samac može bolje i jeftinije proći? (u prevodu, gdje je piva jeftinija?)






Neki dan, nakon što sam 3,4 sata slušao ovoga šejtana, Džej Keja,ukucam na google Jamiroquai, da vidim šta narod misli o njemu. Haman im nije fora, dosadan je.
Meni je Džej Kej fora.

01.06.2017.

Šaban sjedi na prozoru i promišlja egzistenciju

Ko jednom čeka čekaće cijeli život.
Ko oskudijeva za bolje sutra, oskudijevaće i sutra, za bolje preksutra, oskudijevaće cijeli život.
Ko živi danas živjeće i sutra.
Ko vrlim radom želi da nešto stekne steći će samo naviku da radi, ništa više.
Nikada u životu nisam upoznao nekoga ko pokazuje interes za filmove koje sam gledao, knjige koje sam čitao, muzika manje više.
Djevojka za kojom sam nekoć davno balio, pročitavši, pokušavši pročitati "Braću Karamazov", uspavala se, nije uspjela do kraja pročitati.
Neke druge su naočigled bili načitanije, filmskije od mene, ali upoznavši ih, ispadali su mejnstrimeri i atenšn siker papanke.
O muškarcima da i ne govorim.
Nikad, nigdje, nitko.
Svi su deklarativno za to (što bi reko moj idol Al Dino) ali zapravo sve se svodi na deklarativno.
Jedno 3 godine sam redovno išao u biblioteku, nikada nikoga nisam zatekao.
Nikad, nigdje, nitko.
Kakav bi bio osjećaj da ostanem sam na svijetu?
Bi li plako?
Bi li drko?
Bil se smiJo?
Bil i dalje pivu pio?
Bil se brijo?
Bil se ubio?
Šta i kad bih upoznao nekoga ko voli iste stvari kao ja, da li bi se šta promijenilo?
Ne.
Šta bi se moglo promijeniti.
Ništa.
Mijenjaju se samo objekti iluzije, ali iluzije su uvijek samo iluzije utjehe, iluzije koje se rasprše kada ih dotaknemo, utvare koje se bezočno smiju.
Što je jača iluzija bila, to će razočarenje biti veće.
Don't act, don't think.
Kad sam bio mali stavljali su mi pregradu na krevet jer sam par puta sletio sa istog.
Kad sam bio mali sam sebi sam posjekao nogu sjekirom, sreća pa je nisam odsjekao.
Da sam barem glavu sam sebi odsjekao.
Kad sam bio mali i neprosvijećeni nisam nikada pomislio da želim umrijeti.
Izgubio sam prirodni instinkt potrebe za održanjem u životu, zašto održavati sranje od kojeg ne znaš šta ćeš.
Govno u wc šolji, govno koje pluta a sudbina neće da pusti vodu, pa se usmrdi, pa sere ko ja, stalno, all the faking tajm.

It was all the same thing, all your dreams, all your memories, love, pain, hate, it was all the same thing.

                                                
                                      S
DA